Nastavni program - Institut za Crkvenu galzbu "Albe Vidaković"
Napomena: Za svaki predmet koji nije opisan, opis treba potražiti u filozofsko-teološkom ili katehetskom studijskom programu pod kodnim brojem određenog predmeta.
ANALIZA GLAZBENIH OBLIKA
(godina studija: III.)
Upoznavanje studenata s oblicima i strukturama glazbenih djela radi što vjernije interpretacije: motiv, glazbena fraza, glazbena rečenica, glazbena perioda, glazbeni oblik pjesme, složena trodjelna pjesma, rondo i njegove vrste, sonata kao ciklički oblik, sonatni oblik, crkveni oblici: motet (srednji vijek, renesansa, barok, 18, 19. i 20. stoljeće) i misa (gregorijanska, visoka renesansa, barok, klasika, romantizam, 19. i 20. stoljeće).
L. ŽUPANOVIĆ, Tvorba glazbenog djela, Zagreb 1995; D. SKOVRAN, Nauka o muzičkim oblicima, Beograd 1961; M. CIPRA, Muzički oblici (homofoni), skripta, Zagreb 1962; T. PETROVIĆ, Glazbeni oblici, Zagreb 1995; Crkvena glazba, Zagreb 1988.
DIPLOMSKI RAD
(godina studija: IV.)
Student treba napisati Diplomski rad na temelju samostalnih istraživanja pod vodstvom odabranog voditelja diplomskog rada.
DIRIGIRANJE I
(godina studija: II.)
DIRIGIRANJE II
(godina studija: III.)
DIRIGIRANJE III
(godina studija: IV.)
Omogućiti kandidatima stjecanje teoretskog i praktičnog znanja i umijeća vođenja pjevačkog zbora, kroz sljedeće gradivo: povijest dirigiranja; ličnost - dirigent; dirigenti XIX. i XX. stoljeća; praktični dio - tehnika taktiranja, tehničke vježbe za samostalnost lijeve ruke; opće osnove studiranja, uvježbavanja, fraziranja i izvođenja djela; vježbe za upjevavanje zbora; praktični rad sa zborom.
Izbor iz zborne literature sakralnog karaktera - mise, moteti..., suvremena sakralna glazba.
ESTETIKA GLAZBE
(izborni predmet u II, III. ili IV. godini studija)
Estetski pogledi na glazbenu umjetnost kroz stoljeća: svijet glazbe; poimanje lijepog u glazbi; znanost o glazbi (definicija, materija, forma, sadržaj); glazbeni govor; skladatelji, izvoditelji i slušatelji glazbe; susret s glazbenim djelom.
J. ANDREIS, Vječni Orfej, Zagreb 1967; I. SUPIČIĆ, Estetika evropske glazbe, Zagreb 1978; Crkvena glazba, Zagreb 1980.
GLASOVIR II
(godina studija: II.)
GLASOVIR III
(godina studija: III.)
GLASOVIR IV
(godina studija: IV.)
Upoznavanje s klavirskom literaturom; ovladavanje propisanim programom s ciljem jasnog uočavanja problematike umjetničkog stvaralaštva; stjecanje vještina klavirske tehnike, kulture sviranja s naglaskom na one koje su potrebne za izvođenje na orguljama; usavršavanje slušnih i manualnih umijeća; savladavanje interpretacijskih rješenja u različitim stilovima s posebnim naglaskom na barok.
Glavna djela skladatelja baroka, klasike, romantike, impresionizma, smjerova 20. stoljeća, te hrvatskih skladatelja.
GLAZBENI FOLKLOR
(izborni predmet u II, III. ili IV. godini studija)
Upoznati studente s hrvatskim glazbenim folklorom općenito i posebno s pučkim crkvenim pjevanjem kao dijelom hrvatske etnomuzikologije.
Đ. TOMAŠIĆ, Skripta iz etnomuzikologije; J. BEZIĆ, Hrvatska muzika, narodna. U: Muzička enciklopedija II. svezak, str. 168-175; J. BEZIĆ, Razvoj glagoljaškog pjevanja na zadarskom području, Zadar 1973; V. ŽGANEC, Muzički folklor I, Zagreb 1962; A. VIDAKOVIĆ, O pučkoj crkvenoj popijevci, U: Zajednička žrtva, Makarska 1963; Đ. TOMAŠIĆ, Upute, propisi i zakoni crkvene glazbe, skripta, Zagreb 1970.
GREGORIJANSKO PJEVANJE II
(godina studija: II.)
GREGORIJANSKO PJEVANJE III
(godina studija: III.)
GREGORIJANSKO PJEVANJE IV
(godina studija: IV.)
Upoznati studente s nastankom, teorijom i notnim pismom gregorijanskog pjevanja. Proučavati prvu europsku notaciju, zvanu adijastematska kojom su zapisani prvi kodeksi liturgijske glazbe iz IX, X, XI. i XII. stoljeća. Poseban zadatak semiologije, kao paleografske discipline, jest otkriti što vjerniju interpretaciju gregorijanske melodije velikim dijelom zabilježenu i skrivenu u adijastematskoj notaciji spomenutih kodeksa. Upoznati studente s načinima pjevanja psalmodije od ranokršćanskih vremena do danas. Svladavanje jednostavnih psalmodijskih tonusa i upoznavanje s ukrasnim i svečanim tonusima. Upoznavanje i proučavanje gregorijanskih oblika vrlo bitnih za razumijevanje kasnijeg razvoja kršćanske glazbe i glazbe uopće. Učenje načina dirigiranja slobodnog ritma u kojem se kreću gregorijanske melodije. U tu svrhu proučava se melodijska i ritmička struktura gregorijanskog motiva, polufraze, fraze i perioda kao i logika njihova nastanka, odnosno skladateljska tehnika. Svladava se tehnike dirigiranja po prirodnom impulsu, linearno dirigiranje, dirigiranje po zakonima kironomije i semiološkim znakovima.
Unutar predmeta izvode se i vježbe u gregorijanskom pjevanju, čiji je cilj osposobljavanje studenta za okretno i stilski ispravno izvođenje gregorijanskih napjeva.
G. TKALEC, Opća teorija gregorijanskog pjevanja; M. MARTINJAK, Gregorijansko pjevanje – baština i vrelo rimske liturgije, Zagreb 1997; Liber Usualis – Missae et Officii, Pariz 1957; Graduale Triplex, Pariz – Tournai 1979; R. LJUBIČIĆ, Psalmodija i oblici gregorijanskog pjevanja; Rimski misal, Zagreb 1969; M. IVŠIĆ, Skripta (Prijevod knjige Paula Ferrettija, Principi teoretici e pratici di canto gregoriano, Roma 1914; P. FERRETTI, Estetica gregoriana ossia trattato delle forme musicali del canto gregoriano, vol. I, Roma 1934; A. TURCO, Il canto gregoriano, vol. I, Roma 1987.
HARMONIJA II
(godina studija: II.)
Upoznati harmonijski jezik različitih glazbeno-povijesnih situacija, a praktičkim zadacima usavršiti vještinu sastavljanja višeglasnog sloga, pismeno i na instrumentu, do otkrivanja područja i vlastite skladateljske fantazije i inspiracije. Lasso – Palestrina Lechner – Cavalieri (1600); Pitagorejski zarez i problem ugodbe; Dobri i loši suzvuci; Raspon glasova, pravila vođenja linija; Zabrana paralelnog vođenja dionica; Završne klauzule odnosno kadence; Bach – Händel - Vivaldi – Telemann (1700-1750); Kvintna srodnost; Sekstakordi, kvarstekstakordi; Karakteristične disonance, neakordički tonovi; Povećani trozvuk, napuljski sekstakord; Smanjeni septakord; Paralelni suzvuci; Sekvence; Sekundarne dominante i subdominante; Smanjeni septakord kao međudominanta; Molska subdominanta u duru; Haydn – Mozart – Beethoven (1700-1810); Modulacije u sonatnoj formi; Alterirani akordi; Harmonija uvertira; Schubert – Beethoven (1700-1810); Tercna srodnost; Srodnost po vođici; Schumann (1830-1850); Funkcionalno slobodni sljedovi dominantnog septakorda; Dominantni nonakord; Wagner (1857-1882); Kadence u atonalnom prostoru; Funkcionalno slobodni četverozvuci s vezom vođice; Tristan akord; Liszt (1839-1885); Dva puta prema atonalnosti; Debussy (1900-1918); Cjelotonska ljestvica; Miksture.
D. DE LA MOTTE, Harmonielehre (prijevod); N. DEVČIĆ, Harmonija, Zagreb 1975; J. S. BACH, Temeljna nastava generalbasa, Leipzig 1738 (prijevod); J. S. BACH, Mehrstimmige Choräle.
HARMONIZACIJA GREGORIJANSKOG PJEVANJA
(godina studija: IV.)
Upoznati studente s heksakordalnom harmonijom koja je najjasnija i najprihvatljivija za harmonizaciju gregorijanskih modalnih melodija, a može znatno pripomoći u razumijevanju renesansne polifone glazbe.
M. MARTINJAK, Modalna harmonija (skripta), Zagreb 1999; N. DEVČIĆ, Harmonija, Zagreb 1975; M. SPRINGER, Die Kunst der Choralbegleitung, Theoretisch praktische Anleitung zum richtigen Singen und Begleiten des gregorianischen Chorals, Regensburg 1907.
IMPROVIZACIJA I
(godina studija: III.)
IMPROVIZACIJA II
(godina studija: IV.)
Uvesti u vještinu 'ad hoc' skladanja na instrumentu. Izvođenje vlastitih kraćih i dužih glazbenih sadržaja.
Svečana predigra; bicinij; trio (c. f. u sopranu, tenoru ili basu); 'kontrapunktska' pratnja psalama i pučke pjesme; kolorirani koral; ostinato (ciacona i passacaglia); fugato (imitirani oblici); cantus firmus u pedalu i virtuoznija pratnja u manualu; slobodna improvizacija (na sliku, tekst...).
R. GAAR, Orgelimprovisation, Stuttgart 1996; M. DUPRÉ, Cours Complet d'Improvisation ŕ l'Orgue, Paris.
KOMORNA GLAZBA
(izborni predmet u II, III. ili IV. godini studija)
Kod studenata razviti iskustva i navike u usuglašavanju i prilagođivanju osobnih koncepcija za skupno muziciranje. Naučiti ih urednom slušanu susvirača i suizvodioca kroz izjednačavanje tehnika i interpretacije prilagođenih komornom sviranju. Podići ih u spretnosti brzog čitanja notnog teksta (a prima vista). Osposobiti ih u spretnosti brzog učenja novog djela. Upoznati ih sa glazbenom literaturom originalno skladanom za klavirski duo i komorne ansamble, svih glazbenih stilova, te širokom glazbenom literaturom kroz četveroručne obrade djela velikih skladatelja. Podučiti ih prepoznavanju interpretacijskih rješenja kroz slušanje audio snimaka. Djela skladatelja baroka, klasike, romantike, impresionizma, smjerova 20. stoljeća, te hrvatskih skladatelja.
KONTRAPUNKT II
(godina studija: II.)
Kod studenata razviti smisao za polifono glazbeno izražavanje, kroz obrađivanje sljedećeg gradiva: povijesni razvoj višeglasja; pravila melodije; razdioba intervala i njihov harmonijski odnos; opseg i karakteristika ljudskih glasova; starocrkvene ljestvice; harmonijska kadenca; najstariji oblici dvoglasja; pravila za izrađivanje drugog glasa zadanoj melodiji: note istog trajanja (I:I); dvije note prema jednoj; tri note prema jednoj; četiri note prema jednoj; sinkope; floridus; kontrapunkt u vokalnoj kompoziciji: potpisivanje teksta; dva floridusa na zadani tekst; dvostruki kontrapunkt; kontrapunkt u instrumentalnoj kompoziciji: dvoglasna invencija; troglasni stavak; pravila za izrađivanje drugog i trećeg glasa: note istog trajanja; dvije note prema jednoj; tri note prema jednoj; četiri note prema jednoj; sinkope; kombinacija vrsta; floridus u jednoj dionici; floridus u dvije dionice; floridus u tri dionice sa tekstom; oblici vokalne polifonije.
F. LUČIĆ, Kontrapunkt, TH. DUBOIS, Contrapunct, CH. KECHLIN, Contrappunto, K. JEPPESEN, Kontrapunkt.
KOREPETICIJA
(izborni predmet u II, III. ili IV. godini studija)
Stjecanje znanja i iskustva u izvođenju klavirske pratnje pjevačima i instrumentalistima. Naučiti studente pravilnom slušanju suizvođača i zajedničkom disanju. Osposobiti ih u spretnosti brzog čitanja novog, nepoznatoga notnog teksta, te u spretnosti izvođenja generalbas pratnje. Naučiti ih brzom i sigurnom transponiranju djela potrebnom za korepeticiju pjevačima. Upoznati ih s originalnom literaturom za glas ili instrument i klavirsku pratnju kroz djela ranih majstora, majstora klasike i romantike stranih i hrvatskih skladatelja. Učiniti studente spremnima za potrebe korepetiranja nastave predmeta vokalne tehnike i solo pjevanja.
Glavna djela skladatelja baroka, klasike, romantike, impresionizma, smjerova 20. stoljeća, te hrvatskih skladatelja.
LITURGIJSKO SVIRANJE
(godina studija: IV.)
Usavršavanje stečenih znanja i vještina sviranja u liturgijskim slavljima.
Pjevajte Gospodu pjesmu novu, Zagreb 1985; Pučke mise, Zagreb 1976; višeglasne mise raznih skladatelja; izabrane vokalno-instrumentalne skladbe raznih skladatelja (orgulje-zbor, orgulje-solist, orgulje-duet, orgulje-tercet itd.).
LITURGIKA I
(godina studija: II.)
Uvod u liturgiku: 1. Liturgija – definicija i razvoj u kršćanstvu; upoznavanje s liturgijskim gibanjima od početaka do Drugoga vatikanskoga sabora i suvremene teološke misli; 2. Temeljna liturgijska obilježja koja se odnose na antropologiju obreda i na znanstvenu interdisciplinarnost liturgike; 3. Sacrosanctum concilium – razlozi obnove i značenje za cjelokupnost današnjih prilika; 4. Liturgijske knjige s posebnim težištem na knjigama za liturgijsku glazbu; 5. Vrste i oblici liturgijskoga pjevanja i glazbe; 6. Glazba u slavljima sakramenata i blagoslovina; 7. Euharistijsko slavlje i liturgijska glazba; 8. Liturgijska glazba i časoslov; 9. Liturgijski službenici i glazba; 10. Liturgijska glazba u izvanliturgijskim kontekstima; 11. Norme i pravila za glazbeno oblikovanje liturgijskoga slavlja.
A. ADAM, Uvod u katoličku liturgiju, Zadar 1993.; V. ZAGORAC, Kristova svećenička služba. Temeljni pojmovi bogoslužja. Povijest liturgije, Zagreb 1997.; V. DONELLA, Musica e liturgia. Indagini e riflessioni musicologiche, Bergamo 1991.; AA. VV., Musica per la liturgia. Presupposti per una fruttuosa interazione, Padova 1996.; F. RAINOLDI, Psalire sapienter. Note storico-liturgiche e riflessioni pastorali sui canti della messa e della liturgia delle ore, Roma 1999.; A. M. TRIACCA, Teološko liturgijki temelji glazbenih izraza u liturgijskim slavljima, u: Sveta Cecilija 67(1997); 68(1998) 8-13; 68(1998) 40-43; I. ŠAŠKO, Teološki vid uloge glazbe u liturgiji, u: Vjesnik Đakovačke i Srijemske biskupije 125 (1997) 11, 66-668. A. CRNČEVIĆ, Liturgijska glazba – vjernost liturgijskim i glazbenim vrijednostima, u: Sveta Cecilija, 72(2002), 8-14.; M. MARTINJAK, Liturgijska glazba u prošlosti i sadašnjosti, u: Sveta Cecilija, u 9 nastavaka od god. 1998 do 2001.; I. ŠAŠKO, Pjesme i skladbe za donošenje darova u euharistiji, u: Sveta Cecilija 74(2004), br. 1, str. 9-14; I. ŠAŠKO, Glazbeno oblikovanje obreda pričešćivanja i pričesna pjesma, u: Sveta Cecilija 74(2004), br. 2, str. 8-12.; I. ŠAŠKO, Glazbeno oblikovanje početka liturgijskog slavlja i ulazna pjesma, 74(2004), br. 3, str. 8-13.
LITURGIKA II
(godina studija: II.)
Liturgijska godina: 1. Problematika (posvećenoga) vremena u antropološkoj i teološkoj dimenziji; 2. Razvoj kalendara na temelju religijskih pristupa i načela; 3. Liturgijska glazba u vazmenom (korizma, Veliki tjedan, uskrsno vrijeme) i božićnom (došašće, Božić-Bogojavljenje) ciklusu; 4. Liturgijska glazba i Gospodnje blagdani te sanktoral; 4. Načela za odabir skladbi; 5. Smjernice za skladanje liturgijske glazbe; 6. Pisanje glazbenoga djela za određeno liturgijsko slavlje.
V. ZAGORAC, Krist posvetitelj vremena. Liturgijska godina. Štovanje svetih. Časoslov, Zagreb 1996; Jedan od sljedećih priručnika: AA VV, Anŕmnesis. Introduzione storico-teologica alla liturgia, VI: L'anno liturgico. Storia, teologia e celebrazione, Casale Monferrato-Genova 1988; H. AUF DER MAUR, Feiern im Rhythmus der Zeit I. Herrenfeste in Woche und Jahr, u: AA VV, Gottesdienst der Kirche. Handbuch der Liturgiewissenschaft, V., Regensburg 1983; A. ADAM, Das Kirchenjahr mitfeiern, Freiburg i. B. 1979; A. J. CHUPUNGCO (prir.), Scientia liturgica. Manuale di liturgia, svezak V: Tempo e spazio liturgico, Casale Monferrato 1998; A. MARTIMORT, L'Eglise en priere, IV: La Liturgie et le Temps, Paris 1983.
METODIKA GLAZBENE NASTAVE S DIDAKTIKOM
(godina studija: III.)
Približiti budućim nastavnicima način tretiranja odgajanika kao subjekata odgoja i obrazovanja, te ukazati na mnogolikost nastavnih metoda koje su prilagođene nastavniku, učeniku, gradivu i situaciji. Omogućiti studentima uvid u povijesna i suvremena događanja na području didaktike. Proučavanje i unapređivanje procesa stjecanja znanja i umijeća na temelju pedagoških, psiholoških i didaktičkih spoznaja i iskustava. Upoznavanje pedagoških i psiholoških zakonitosti stjecanja umijeća na području glazbene kulture.
Đ. TOMAŠIĆ, Metodičke upute za nastavu glazbene kulture u općeobrazovnim školama i solfeggia u glazbenim školama, Zagreb 1996; L. BOGNAR/M. MATIJEVIĆ, Didaktika, Zagreb 1993; M. PRANJIĆ, Metodika vjeronaučne nastave, Zagreb 1997; H. GUDJONS, Pedagogija, Zagreb 1993; A. VUKASOVIĆ, Pedagogija, Zagreb 1999; P. ROJKO, Metodika glazbene nastave, Osijek 1996; P. ROJKO, Psihološke osnove intonacije i ritma, Zagreb 1982; I. SUPIČIĆ, Elementi sociologije muzike, Zagreb 1964; I. SUPIČIĆ, Estetika evropske glazbe, Povijesno tematski aspekti, Zagreb 1978; P. ŠIMLEŠA, Suvremena nastava, Zagreb 1969; N. NJIRIĆ I DR., Upoznavanje glazbenih djela i osnovnih glazbenih oblika u osnovnoj školi. Upute i komentari uz gramofonske ploče. Priručnik za nastavnike, Zagreb 1974.
METODIKA NASTAVE GLASOVIRA
(izborni predmet na II, III. ili IV. godini studija)
Osposobljavanje studenata za efikasno podučavanje glasovira na temelju suvremenih dostignuća glasovirske pedagogije, pedagogije općenito, psihologije i didaktike. Osposobljavanje studenata za samoobrazovanje i samostalno rješavanje različitih pitanja nastave glasovira. Upoznavanje studenata s osnovama tehnike sviranja i osnovnim interpretativnim pravilima vezanim za pojedine stilove. Uvjeti za uspješnu nastavu glasovira: nastavnik glasovira, učenik, primjena didaktičkih principa u nastavi glasovira, regionalna organizacija sata glasovira, planiranje nastave; usavršavanje opažanja, muzičko pamćenje, osposobljavanje učenika za samostalan rad, čitanje s lista, priprema učenika za javno nastupanje, trema, stvaranje korisnih navika kod učenika, motivacija, efikasno vježbanje, poticanje kreativnosti, praćenje i vrednovanje učenikova napretka; tehnički uvjeti sviranja na glasoviru (preteče današnjeg glasovira), anatomija i fiziologija sviraćeg aparata; elementi za razvoj glasovirske tehnike, izvori snage sviranja na glasoviru, smještaj za glasovirom, držanje ruke, formiranje šake i prstiju, vrste udara, vrste tehnika, prstomet; upoznavanje s glavnim komponentama interpretacije i njihovom realizacijom (ritam, metrika, akcentuacija, artikulacija, fraziranje, dinamika, tempo i agogika, pedalizacija, ornamentika), pregled glavnih stilova; praktična nastava, početna nastava glasovira, suvremene početnice, program niže i srednje škole.
K. NIKOLIĆ MARKOTA, Skripta metodike nastave glasovira; J. ZLATAR, Metodika klavira, Zagreb 1982; ISTI, Uvod u klavirsku interpretaciju, Zagreb 1989; J. GAT, The Techniques of Piano Playing, London 1987; R. GERIG, Famous Pianists and Their Technique, Bridgeport 1985; H. NEUHAUS, Die Kunst des Klavierspiels, 1967; E. M. TIMAKIN, Odgoj pijaniste, Moskva 1986; ISTI, Razvoj koordinacije u sviranju klavira, Moskva 1986.
METODOLOGIJA ZNANSTVENOG RADA
(godina studija: III.)
Predmet obuhvaća opća metodička načela znanstveno-istraživačkog rada u društvenim i humanističkim znanostima. Nizom predavanja i praktičnih vježbi studente se postupno uvodi u znanstveni i istraživački rad. Upoznaje ih se s načinom prikupljanja izvorne građe i znanstvene literature, čitanjem i kritičkim prosuđivanjem prikupljenog materijala, pravljenjem bilježaka i sustavne bibliografije u cilju sinteze, tj. konačne redakcije teksta sastavljenog u duhu temeljnih metodoloških načela. U praktičnom dijelu predmeta studenti se upoznaju s organizacijom i radom u arhivima i knjižnicama, vježbanju i sastavljanju kritičkog aparata, pisanju prikaza i recenzija itd.
L'histire et ses metodes, Encyclopedie de la Pleiade, Paris 1961, str. 1-1771; R. FARINA, Metodologia. Avviamento alla tecnica del lavoro scientifico, Roma 1978; str. 1-340; J. P. TORRELL, B. VAUCHER, Faire un memoire: sujet documentation – redaction, Fribourg 1986, str. 1-35; J. KNIEWALD, Metodika znanstvenog rada, Zagreb 1993, str. 1-127; J. BERLIOZ, Identifer sources et citations, Tournai 1994, str. 1-336; U. ECO, Come si fa una tesi di laurea. Le materie umanistiche, Milano 1997, str. 1-249.
ORGANOGRAFIJA
(izborni predmet u II, III. ili IV. godini studija)
Upoznavanje instrumenta orgulja, njezinih tehničkih karakteristika i povijesnog razvoja. Posebno težištu u programu stavlja se na upoznavanje registara, analizu dispozicija i stilsku registraciju. U programu predmeta važno mjesto zauzima i akustika, te povijesni razvoj orguljaške literature.
F. DUGAN, Nauk o glasbalima s osobitim obzirom na orgulja, Zagreb 1944; Đ. TOMAŠIĆ, Organografija, Zagreb 1996; E. ZAPUŠEK, Priročnik za kolegij organografija; E. ŠKULJ, Orglarstvo; J. MEDER, N. VRANIĆ, Orgulje u Hrvatskoj, Zagreb 1992.
ORGULJE II
(godina studija: II.)
ORGULJE III
(godina studija: III.)
ORGULJE IV
(godina studija: IV.)
Stjecanje vještine na instrumentu (orguljama) kako bi nakon diplomiranja svatko mogao odgovoriti zahtjevima na mjestu crkvenog orguljaša; dobro snalaženje na instrumentu ujedno je baza za svladavanje ostalih predmeta (liturgijsko sviranje, improvizacija, sviranje partitura, dirigiranje – vođenje zbora…); tijekom studija svladava se ponajprije tehnika pedala, koordinacija sviranja manuala i pedala; po stilskim razdobljima upoznaje se literatura starih majstora, ranog baroka, Bacha – sa koralima i velikim formama s fugama, te ostala literatura 19. i 20. stoljeća, kao i suvremenih autora; posebno je važno i obvezno upoznavanje literature hrvatskih skladatelja ranijih razdoblja kao i suvremenika, kako bi ta djela (pomalo zanemarena) došla u javnost.
Glavna djela skladatelja baroka, klasike, romantike, impresionizma, smjerova 20. stoljeća, te hrvatskih skladatelja.
PEDAGOGIJA
(godina studija: III.)
Uvesti studente u pedagoški način razmišljanja i upoznati osnove didaktike.
H. GIESECKE, Uvod u pedagogiju, Zagreb 1993; J. MALIĆ/V. MUŽIĆ, Pedagogija, Zagreb 1988; Ž. BEZIĆ, Biti čovjek ali kako. Đakovo 1990.
POLIFONA KOMPOZICIJA I
(godina studija: III.)
POLIFONA KOMPOZICIJA II
(godina studija: IV.)
Upoznati slušače sa oblikovanjem polifonog stavka, a praktičnim vježbama omogućiti im svladavanje glazbenog polifonog izražavanja. Pravila za komponiranje u Palestrininom stilu; tonski sistem; metar, ritam, takt; melodija; suzvuci; vođenje glasova; tehnika imitacije; upotreba teksta; komponiranje moteta; dvoglasni i troglasni stavak; kanon; uvod u fugu; tema, odgovor na temu; oblikovanje ekspozicije, provedbe, strette; oblikovanje međustavka.
Djela Josquina, Palestrine, di Lassa, Bacha i drugih majstora; F. LUČIĆ, Polifona kompozicija, Zagreb 1954; K. JEPESSEN, Kontrapunkt, Wiesbaden 1985; D. DE LA MOTTE, Kontrapunkt, München - Kassel - Basel - London 1994; D. DE LA MOTTE, Musik formen, Augsburg 1999.
POVIJESNI RAZVOJ ORGULJAŠKE LITERATURE
(izborni predmet u III. ili IV. godini studija)
Upoznavanje orguljaške literature od najranijih djela do novonastalih djela ovoga stoljeća. U proučavanju literature pristupa se analitički s obzirom na razvoj: forme, oblika, harmonijske konstrukcije i ostalih elemenata koji čine glazbeno djelo. Nezaobilazan je pritom i povijesni osvrt na moment nastanka djela u smislu na ekonomske i političke prilike dotičnog doba, kao i upoznavanje skladatelja sa šireg aspekta. Uz analizu orguljaške literature analiziraju se dispozicije orgulja i načini gradnje instrumenata određenog doba.
G. PHILIPS, Organ voluntaries, London 1976; D. HELLMANN, Orgelwerke der familie Bach, Leipzig 1978; K. STRAUBE, Alte Meister, Leipzig 1929; H. KELLER, J. S. Bach – Orgelwerke, Frankfurt 1944; J. ANDREIS, Povijest glazbe, sv. 1-4, Zagreb 1989; H. BERGANT, Ob orglah, Nova Gorica 1996; M. PERESTEGI, Analiza preludija i fuga J. S. Bacha, u SVC, Zagreb, godište LXX br.4-2000.
POVIJEST GLAZBE II
(godina studija: II.)
POVIJEST GLAZBE III
(godina studija: III.)
Upoznati slušatelje s općom povijesti glazbe i poviješću crkvene glazbe. Glazbena kultura (općenito, istoka, židovska, Egipta, Grčke, Rima); povijest gregorijanskog pjevanja; višeglasje, rana i visoka renesansa; glazbeni barok, rokoko, bečka klasika. Glazbeni romantizam; glazbena kultura našeg vremena. Povijest crkvene glazbe Crkve u Hrvata.
J. ANDREIS, Povijest glazbe (1, 2, 3, 4), Zagreb 1974-76; L. ŽUPANOVIĆ, Stoljeća hrvatske glazbe, Zagreb 1980; Crkvena glazba, Zagreb 1980.
SEMINAR IZ METODIKE GLAZBENE NASTAVE
(godina studija: IV.)
Rad na seminaru obavlja se radi šireg i dubljeg upoznavanja studenata s materijom nastavnih jedinica iz područja glazbe u općeobrazovnim školama kao i teoretskih predmeta u glazbenim školama. Studenti se pripremaju teorijski i praktično za ozbiljan pedagoški pristup nastavi glazbene kulture. Upućivanje studenata u pripremanje nastavnoga glazbenog programa (godišnjeg, polugodišnjeg, mjesečnog, tjednog, dnevnog). Seminarskim radovima studenti produbljuju znanje iz pojedinih područja glazbe I vježbaju za znanstvene pismene radove. Upute studentima za vođenje dječjeg i mješovitog zbora, odnosno za voditelje crkvenih zborova.
Programi za nastavu glazbenog odgoja u osnovnoj školi kroz povijest školstva u Hrvatskoj; V. POLJAK, Pripremanje učenika za stjecanje novog znanja, Zagreb 1970.; M. CINDRIĆ, Profesija učitelj u svijetu i u Hrvatskoj, Zagreb 1995; Didaktičke teorije, ur. H. Gudjons, R. Teske, R. Winkel, Zagreb 1993; W. GLASSER, Kvalitetna škola, Zagreb 1994; J. POŽGAJ, Metodika muzičke nastave, Zagreb 1950; Đ. TOMAŠIĆ, Metodičke upute za nastavu glazbene kulture u općeobrazovnim školama i solfeggia u glazbenim školama, Zagreb 1996; L. BOGNAR/M. MATIJEVIĆ, Didaktika, Zagreb 1993; M. PRANJIĆ, Metodika vjeronaučne nastave, Zagreb 1997; H. GUDJONS, Pedagogija, Zagreb 1993; P. ROJKO, Psihološke osnove intonacije i ritma, Zagreb 1982.
SOLFEGGIO II
(godina studija: II.)
SOLFEGGIO III
(godina studija: III.)
SOLFEGGIO IV
(godina studija: IV.)
Razvijanje, obogaćivanje i usavršavanje znanja glazbenog jezika na osnovi razvijanja, učvršćivanja, usavršavanja i uspostavljanja (stjecanja) novih glazbeno-jezičnih (zvučnih, akustičnih) pojmova i predodžbi. Poznavanje jezika glazbe omogućuje razumijevanje, dakle svjesno percipiranje glazbe (u smislu glazbene leksike, gramatike i sintakse) u situaciji zvučne prezentacije, te njenu vokalnu realizaciju ili samo zamišljanje njezina zvučanja na osnovi notnog zapisa. Stjecanje znanja (tj. umijeća) glazbenog jezika jest proces bez završetka. Stoga se predmet koncipira na četiri razine, kao Solfeggio I, Solfeggio II, Solfeggio III i Solfeggio IV. Svaka viša razina podrazumijeva sve niže razine.
SVIRANJE PARTITURA I
(godina studija: II.)
SVIRANJE PARTITURA II
(godina studija: III.)
Osposobiti kandidata da se, kao ravnatelj liturgijskog pjevanja (dirigent, orguljaš), može služiti liturgijskom glazbenom literaturom.
Glavna djela skladatelja baroka, klasike, romantike, impresionizma, smjerova 20. stoljeća, te hrvatskih skladatelja.
TALIJANSKI JEZIK II
(godina studija: II.)
Upoznati studente s osnovama talijanskog jezika i približiti im kulturu i suvremena događanja Italije. Upoznavanje i svladavanje gramatičkih cjelina, jezičnih funkcija i struktura, te elemenata opće i glazbene kulture. Gramatičke cjeline: indikativ prezenta pravilnih i nepravilnih glagola; konjugacija glagola; određeni i neodređeni članovi; posesivne zamjenice, prepozicije, pitanja; prošlo vrijeme – pravilni i nepravilni glagoli; jednostavna i složena budućnost; povratni glagoli. Jezične funkcije: prepoznavanje; zahvaljivanje; pozdravi; telefonski razgovor; pisanje pisma; otkazivanje poziva; zahtjevnije pričanje u prošlosti; boravak u stranoj zemlji; kupovina. Jezične strukture: indikativ imperfekta; glagoli znati i poznavati u prošlom vremenu; glagoli mentre i durante; indirektne zamjenice; sinonimi. Elementi kulture: Italija; Rim; rođendan; Vatikan; kultura; industrija. Elementi glazbene kulture: osnovni glazbeni pojmovi; instrumenti.
CHIUCHIU, MINCIARELLI, In Italiano 1, Perugia 1990; K. KATERINOV, B. KATERINOV, La lingua italiana per Stranieri, Perugia 1985.
TALIJANSKI JEZIK III
(izborni predmet na III. godini studija)
TALIJANSKI JEZIK IV
(izborni predmet na IV. godini studija)
Svladavanje složenijih jezičnih funkcija i struktura, te upoznavanje elemenata glazbene kulture. Jezične funkcije: izražavanje vlastitog mišljenja; argumentiranje; korištenje superlativa; izražavanje količine; komentiranje tuđih mišljenja; izražavanje iznenađenja i razočaranja; pričanje u prošlosti; povezivanje radnji u prošlosti; planiranje putovanja u inozemstvo; izražavanje zabrinutosti, želje ili nade; davanje informacija o gradovima; predlaganje i savjetovanje; navođenje primjera; razgovor o slobodnom vremenu; simptomi bolesti; izražavanje potrebe; pričanje o prednostima i nedostacima nečega; investicije. Jezične strukture: stupnjevi komparacije; upitne riječi; daleka prošlost; neodređene riječi; pluskvamperfekt; slaganje vremena u indikativu; konjunktiv; indirektni imperativ; kondicionalne rečenice; pasiv; implicitne forme; upravni i neupravni govor. Elementi glazbene kulture: složeniji glazbeni pojmovi; glazbena razdoblja i skladatelji.
K. KATERINOV, B. KATERINOV, La lingua italiana per Stranieri 2, Perugia 1985; dodatni materijali – tekstovi i gramatičke vježbe.
TEHNIKA PJEVANJA II
(godina studija: II.)
Rad na punoći i izdržljivosti vokalnog aparata, te na artikulaciji (legato, staccato, portamento), kao i pokretljivosti. Vježbe na vokalizi s tekstom, na psalmima i na primjerima iz gregorijanskog pjevanja neumatskog i melizmatičkog stila, pri čemu se vodi računa o interpretaciji (ritmu, interpunkciji, naglasku, dinamici i fraziranju). Lakši primjeri iz literature komornog pjevanja i oratorijskog pjevanja (G. F. Händel, J. S. Bach i dr.).
Graduale Triplex, , Solesmis 1979; Pjevajte Gospodu pjesmu novu (Hrvatska crkvena pjesmarica, Zagreb 1985.); B. LÜTGEN, Izbor vokaliza; I. L. KALINSKI, Umjetnost pjevanja; N. CVEJIĆ, Savremeni belcanto, Beograd 1980.
TEHNIKA PJEVANJA III
(izborni predmet na III. godini studija)
TEHNIKA PJEVANJA IV
(izborni predmet na III. godini studija)
Zahtjevniji primjeri vokaliza te oratorijskog repertoara kao i obavezna redovita nastava korepeticije (suradnje s klaviristom).Barem jedan solo ili komorni nastup tijekom jednog semestra.
N.VACCAI, izbor vokaliza s tekstom; F ABT, Vokalize; J. S. BACH, izbor arija iz oratorija, kantata ili drugih djela; G. F. HÄNDEL, izbor arije iz oratorija ili rane opere; Pjevajte Gospodu pjesmu novu (Hrvatska crkvena pjesmarica, Zagreb 1985.); Graduale Triplex, Solesmis 1979.
TJELESNA I ZDRAVSTVENA KULTURA II
(godina studija: I.)
Nastava iz tjelesne i zdravstvene kulture obvezatna je u prvoj i drugoj godini studija, a kao neobvezatan (fakultativan) predmet upisuje se u ostalim godinama studija. Predmet tjelesna i zdravstvena kultura je odgojno – obrazovni proces u kojem se pravilnim planiranjem i programiranjem može značajno utjecati na antropološka obilježja studenata, usvajanje i usavršavanje novih motoričkih gibanja s jedinstvenim ciljem očuvanja i unapređenja zdravlja naših studenata. Ovaj predmet ujedno pomaže studentima boljem i efikasnijem izvršavanju osnovnih zadaća studija. Obvezatna nastava tjelesne i zdravstvene kulture: osnove kineziološke transformacije (fitness: aerobika, body building); sportske igre: košarka, rukomet, odbojka, mali nogomet; plivanje; stolni tenis; planinarske ture. Obvezatna nastava za studente s posebnim potrebama: predviđena je za studente koji iz zdravstvenih razloga ne mogu sudjelovati u redovnom programu tjelesne i zdravstvene kulture: osnove kineziološke transformacije primjerene potrebama (kineziterapija) i plivanje.
Izborni (fakultativni) program: namijenjen je za studente viših godina studija, koji prema vlastitom interesu upisuju predmet tjelesne i zdravstvene kulture u indeks kao izborni predmet, te se opredjeljuju za neki od ponuđenih sadržaja.
V. FINDAK, Metodika tjelesne i zdravstvene kulture, Zagreb 1992; V. FINDAK, Metodički organizacijski oblici rada u edukaciji, športu i športskoj rekreaciji, Zagreb 1992; B. ANDERSON/E. BURKE/B. PEARL, Fitness za sve, Zagreb 1997; B. ANDERSON, Stretching, 1987.
VJEŽBE ZA LITURGIJSKO SLAVLJE II
(godina studija: II.)
VJEŽBE ZA LITURGIJSKO SLAVLJE III
(godina studija: III.)
VJEŽBE ZA LITURGIJSKO SLAVLJE IV
(godina studija: IV.)
Upoznati studente sa sadržajem liturgijske pjesmarice Pjevajte Gospodu pjesmu novu i s baštinom hrvatske pučke popijevke. Uz to se radi harmonijska i tekstovna analiza popjevaka, registracija (pratnja solističkog i zbornog pjevanja), primjena pojedinih popjevaka u određenom liturgijskom vremenu i harmonizacija liturgijskih popjevaka, kao i pratnja polifonih misa i moteta. Praktični dio vježbi provodi se na misama koje se organiziraju redovito jednom mjesečno. Studenti sami pjevaju, prate na orguljama i dirigiraju pjevane dijelove mise.
Pjevajte Gospodu pjesmu novu, Zagreb 1985; Pučke mise, Zagreb 1976; višeglasne mise raznih skladatelja; izabrane vokalno-instrumentalne skladbe raznih skladatelja (orgulje-zbor, orgulje-solist, orgulje-duet, orgulje-tercet itd.).
ZBORNO PJEVANJE II
(godina studija: II.)
ZBORNO PJEVANJE III
(godina studija: III.)
ZBORNO PJEVANJE IV
(godina studija: IV.)
Upoznati studente s repertorijem zborne duhovne i liturgijske glazbene baštine domaćih i stranih skladatelja od renesanse do danas. Stjecanje iskustva zajedničkog pjevanja u većem i manjem sastavu uz instrumentalnu pratnju i a cappella, kao i određenu edukaciju i postavu glasa u zbornom pjevanju. Zborna literatura od renesanse do danas s posebnim naglaskom na hrvatskim autorima.
na vrh stranice